Ljudski je griješiti. Znači li to da je nepogrešivost neljudska?
Muka mi je od pogleda na susjede. Tako su odurno sretni.
Neću na izbore. Pa da se poslije opet čudim za koga sam to glasao.
Nekada se govorilo o cijeni slobode. Sada se govori o cijeni zatvora.
Netko stalno širi glasine da se smije vjerovati glasinama.
Njegova politika doživjela je potpuni slom – igrao je pošteno.
On je ekspert za dogovaranje. Do zadnjeg metka.
Poslovni ljudi vjeruju samo u poslovne revolucije.
Pravda nema noge, pa ipak može biti šepava.
Razgovarao sam s Bogom. I rekao mi je: Kada čujem što se sve radi u moje ime, dođe mi da promijenim ime.
Svaka politička krava svoje političko tele liže.
Teško je s autocenzurom. Stalno je iza tebe.
Uvijek glasam za krive. A možda pravi i ne postoje.
Zadnje što je ostalo od njegovog proferskog dostojanstva je šešir, a i on je prilično ofucan.
Živko Prodanović