Č E K A J U Ć I
,,I da više nikada ni reč ne napiše…”
Čuvši taj cement-kompliment
Dođe ti da se ubiješ
Ali to ne činiš
Već čekaš Godoa
Dok sediš na crnom mermeru od humora
Čekajući dan da se nebesa otvore
Čekajući noć koja se ne nazire
S U M R A K
Morbidna je ideja
Saditi crne ruže
Sred pustinje ukradenih snova
Pod zracima umornog sunca
Paliti logorske vatre
Pa grejati ledne legende
Dok pred isušenim okeanom ljubavi
Onima gladnima nje
Ostade lešina Levijatana
N O S T R A D A M U S
Soba u epicentru kule
Duge noći u doba kolere
Snegovi što brišu sve tragove
Pod kobnom senkom inkvizicije
Sve te razbokorene vizije
Odgovori zamotani u šifre
Raspleteni u nove palimpseste
Stoga zapali sveću u onoj crkvi
Što na njega te podseća
D O L A Z A K
Prvi simptomi egzaltacije
Mogu prerasti u epidemiju
Pandemiju razularenih vizija
Viseći vrtovi vrtoglavice
Ostaju provereno svedočanstvo
Skulptura vajanih za večnost
Danas je pak diskretan pritisak
Onih tajnovitih dimenzija
Dvojnika pristiglih iz praznine
P R A V O V R E M E
Isečak iskustva se kao monolit
Tretira u galeriji ideala
Pa zanemarimo li zasićene zveri
Ujed otrovnog sarkazma
Što kao sarkom nagriza nadu
I udvara se potonuću u ništavilo
Onda je pravo vreme za okultno
Obraćanje onima što poznaju sile
Zarobljene u kamenu mudrosti
Milan Drašković, rođen 1951. godine u Beogradu.
Prozaist, pesnik i prevodilac.
Objavio tri zbirke priča.
Sa poezijom zastupljen u časopisima ( Književne novine, Zlatna greda, Koraci, Gradina, Znak sagite, Haiku novine… ), u više zbornika, kao i na internetu ( PROJEKAT RASTKO , sajt ART-ANIMA, portali HYPERBOREA, STRANE, NEKAZANO, časopisi AGON, LIBARTES, KULT, lični blog SF poezija Orfej ).
Sa engleskog prepevao stihove Edgara Alana Poa i Dilena Tomasa.
Živi na Novom Beogradu.