(Pred ordinacijom, kasno otežalo popodne. Unervozili se, čekaju Ruka, Noga i Mozak.)
Ruka (lenjo, da prekrati dosadu):
Ovi kao da ne rade, kao da nemaju ruke!
Kod naših lekara samo preko veze!
Mozak: Ćuti glupa ruko! Beži od mene,
udalji se (i sam pobeže). Samo
da te čuju, briga tebe, ti si samo
glupa ruka, a ja sam mozak.
Ruka: Vidim, glupi mozak bez glave! Pa
šta ako čuju?
Noga (skakuće): Neće nikad da nas
prozovu.
Mozak: Je l’ sad razumeš lopato?
(Ćutnja, pauza, al’ svako nešto radi, kad pored njih prođe lepo oblikovana zadnjica mešajući ko mešalica i uđe bez kucanja.)
Ŕuka, Noga i Mozak (pošto ispratiše dupe zajedno):
ŠTO NISAM DUPE, A NE GLUP ko ruka, noga i mozak bez glave!
Siniša Stojčić