O UBIJANJU
Koji je danas dan? – upita Sreda svog starijeg brata-prijatelja. –Ne znam. Nisam jeo još od subote, a dane računam po principu ‘pamtim samo dane kad sam jeo’. – Ne valja, ne valja, ne valja. –Nisam smeo onako da odem i da upropastim vikend!
Dva izgubljena slučaja upravo su sela u Promenadu. Nisu ni primetili da sede na mestu gde je ubijen još jedan dan.
3D ŠTAMPARIJA
U centru grada štancaju tužnu decu. Razvoj novih tehnologija doprinosi natalitetu u Istočnoj Srbiji. Mi smo, doduše, poznati po beloj kugi, ali ni crnina nije nam strana. Iako tehnologija sporo dolazi u ove krajeve, ne može se isto reći i za tehnologiju štampanja tužne dece. U toj disciplini pobedili bismo i najbolje 3D štampače. Na kraju krajeva, silikon jeste element budućnosti.
MOGUĆNOSTI
Mesečar je stajao ispred Enigme, lokalne knjaževačke kafane-kluba-kafića-snek-bara. Brdo mogućnosti nalazilo se ispred njega. Motociklistička kaciga, nemački šlem iz drugog svetskog rata, pletena zimska kapa, traka za uši, razbarušena dobro iznošena šubara i fedora šešir su samo neki od objekata koji su činili to brdo. Nevidljiva nit koja je povezivala ove predmete bio je odnos koji oni grade sa glavom, što zbog estetičkih karakteristika, ulepšavanja, tako i zbog funkcionalniosti, kao na primer – šlem. Mesečar ih je sagedavao kao dobro povezanu skulpturalnu celinu. On sam se nalazio u podnožju. Odluči da se tu ukopa i prenoći. Dok je preturao po mogućnostima, pronađenom polomljenom lopatom, nije se obazirao na kraj priče.
ISTORIJA I GEOGRAFIJA
Čitam ja danas pre podne Oblaci su bez vode Alistera Kroulija i osećam, nešto mi smrdi sve vreme. Standardno, podignem desnu ruku i omirišem ispod miške. Ništa. Podignem levu, pomirišem. Nije. Pogledam oko mene, ma smrdi ubija. Ne znam šta. Reših, idem da se istuširam, preventivno. Odlazim do kupatila. Zatvaram vrata i palim auto. Prva, druga, treća. Baranica. Ovde su još Turci zakopavali blago, a mi smo ih onako pobili i porazili na Kosovu. Iako se racionalni istraživač nacionalne istorije može odnositi skeptički prema ovakvim navodima, ipak izvadim peškir iz gepeka i odem da postavim bombu u lokalno svratište za beskućnike. Oni se na reci peru i mnogo smrde. Peru (Španski Perú) je država u Južnoj Americi koja se graniči sa Ekvadorom i Kolumbijom prema severu, Brazilom na istoku, Bolivijom prema istoku i jugu, Čileom na jugu i sa Tihim Okeanom na zapadu. U srednjem veku, Peru je bio centar čuvenog Inka Carstva.
KVAKA
Tri predmeta sede u Nacionalnoj službi za zapošljavanje. Stolica, metla i kvaka. –Ništa ovde neće biti bolje, džabe sedimo! – A da odemo do neke galerije u pokušamo da se nametnemo kao umentička dela, ili bar kao deo neke veće kompozicije? Stolica opusti naslon i reče „Hvala bogu na Dišanu“, a metla će onako gledajući je ispod oka: „Bolje ti zahvali bogu na Košutu nego na Dišanu“. Kvaka je ipak ostala da čeka ispred vrata. Posle promene vlade renovirali su Nacionalnu službu za zapošaljavanje, pa sada jadna kvaka čeka ispred šaltera, a automat koji se tu zaposlio preko političke veze izdaje joj broj za čekanje.
Karijere stolice i metle, svakog dana sve više napreduju. Čak su počele da rade i frilens kustoske poslove.
Žarko Aleksić je rođen u Knjaževcu 1985. godine. Studirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a od 2013. godine je student Akademije Likovnih umetnosti u Beču. Pre svega toga, čisto zarad obrta u biografiji, pohadjao je Elektronski fakultet u Nišu, na smeru programiranje. Jednom rečju, Žarko je student.
Saradjivao je sa mnogim književnim časopisima ali i sa nekima koji to nisu.
Matica srpska objavljuje njegovu knjigu poezije Kućni Bioskop, 2013. godine
Sajt specifik poeziju objavljuje na svom blogu http://skupovi.blogspot.co.at/