I reč može da bude čep za usta.
Može se preći na pozicije neprijatelja, ostajući na svojima.
Neki ljudi gledaju kroz svoje oči kao kroz okance na vratima.
Otisci božjeg prsta nikad nisu identični.
Ponekad treba zaćutatu da bi te saslušali.
Lice neprijatelja plaši me onda kad vidim koliko je slično mome.
Bespomoćni bes čini čuda.
To što je umro još nije dokaz da je živeo.
A možda smo samo nečija uspomena?
I lakoća ima svoju specifičnu težinu.
Stanislav Ježi Lec