Neobična je državica. Predsednika građani biraju na izborima, manje-više nameštenim, a on posle vlada kao suveren. Živi u dvorcu. Ima sluge. Istovremeno se ponaša kao krez, knez i kralj. Zato se ovde odomaćilo jednoumlje. Vladajući odreda misle kao vođa. Kad on kine, svi kijaju. A narod iskijava. Ako je besan, ljuti su i mrki tipovi sa državih jasli. Kad se smeje, cereka se i dve trećine koalicionih poslanika. Poslušništvo je dovodeno do ludila. U vladi, baš svi, od portira do premijera, oponašaju šefa. U svemu. Nose ista odela. Kažiprstom desne ruke češu levo oko. Ukoliko se glavni zakašlje, kašlju kao ludi. Na isti način piju vodu, rukuju se, sedaju u fotelju… Sve klon do klona.
Uz sve to, poltroni, koji se progresivno množe, svakodnevno mu dižu ego. U nebesa.
– Jaoooo, šefe, kako ste danas lepi! – cvrkuće vođina sekretarica. – Kao Apolon. Svakim danom ste, majke mi, Mileve, sve lepši i lepši.
I majka Mileva, ni kriva ni dužna, istog trena ispusti mučenu dušu.
– Pogledajte samo to pametno lice – uvlači se bludni ministar – Takvo lice imaju samo najgenijalni vladari. Sam bog vas je stvorio.
Bogu se od muke trza desna ruka i igra levo oko, a razneženi vođa obećava:
– Rođeni moji, sledi povećanje plata za 250 odsto!
Bulumenta glasno aplaudira i vrišti od radosti:
– Živeo vođo!
Gazda državice je vidno raspoložen, pa nabraja novine:
– Sledi vam, svakom ponaosob, kuća u Mirisnom gaju i po jedna vikendica.
– Predsedniče, care! – ori se dvoranom.
Pola sata kasnije, kada je aplauz utihnuo, javlja se vojni ministar, majstor ulagivanja:
– Ovakav junak, govornik, vođa i diplomata, naš vrhovni komandat, rađa se samo jednom u milenijumu!
– Znam, Vladimire, znam – mrmlja vođa. – Sin bi ti hteo u diplomatiju.
– Jeste, herojski komandante, jeste. Dobar je dečko. Završio dva privatna fakulteta u vašem vlasništvu.
– Je l’ tako?
– Tako je, care!
– Javi se sutra… da malom odredimo ambasadu.
– Hvala, mnogo hvala…
– Ostav! – grmi predsednik carskih manira. – Ne ljubi mi ruke, sad ih je ministar policije namazao.
– Da kažem, da mažem, da mažem?! – skakuće poput kučeta rukovodilac plavaca.
– Šibe! Ovaj, na mestu voljno! – dere se vidno iznervirani carski predsednik.
Mića M. Tumarić